[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

vremesan sam mila pustolov

lampica aure jos  poneka blica

godine  pasje  ,  rane ko korov

srcem  se  hrani ,njegova klica

 

umoran sam duso ,a priznati necu

mamuze vuku  paklova konce

djavoli njime , noge mi saplicu

pod vrat  mi mecu ,jarece zvonce

 

naidju sati , kad  o ljubavi pjevnem

pa  pogane stihove  ,bacim  u raku

srcem ko gromovnik , njedrima sjevnem

a krv mi sibne  kroz venu svaku

 

ne,nisam za baciti,vjeruj bedaku

ne uzmi   mila moju rijec svaku

za  istinu  opaku

 

 

 

 

This article has 4 comments

  1. Duško, svaka ti čast za ovu zanimljivu pjesmu. Sviđa mi se taj izraz- mila, koji govoriš kao usput, sviđa mi se kako opisuješ svoj život i svoje osjećaje. Iako snažno, ima nešto mangupskog u cijeloj priči. Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting