Vrline skromnosti
vremesan sam mila pustolov
lampica aure jos poneka blica
godine pasje , rane ko korov
srcem se hrani ,njegova klica
umoran sam duso ,a priznati necu
mamuze vuku paklova konce
djavoli njime , noge mi saplicu
pod vrat mi mecu ,jarece zvonce
naidju sati , kad o ljubavi pjevnem
pa pogane stihove ,bacim u raku
srcem ko gromovnik , njedrima sjevnem
a krv mi sibne kroz venu svaku
ne,nisam za baciti,vjeruj bedaku
ne uzmi mila moju rijec svaku
za istinu opaku
Sto bi se pod narodski reklo ima jos kruha u tebi :))Lijepo si ovo poslozio!
Pozdrav!
dobra, stvarno dobra
pozdrav
SFD
Duško, svaka ti čast za ovu zanimljivu pjesmu. Sviđa mi se taj izraz- mila, koji govoriš kao usput, sviđa mi se kako opisuješ svoj život i svoje osjećaje. Iako snažno, ima nešto mangupskog u cijeloj priči. Veliki pozdrav!
nekad i izgovorimo ono što ne mislimo:)
pozdrav Dusko