[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kao jabuke

dozrijevaju mi uspomene

na policama sjećanja

prelažem ih

tražeći komadiće osjećanja

koja su se desila nekad

i želim da mi ponovo dođu

da napišem pjesmu o njima

koristeći tajanstvene riječi

ukradene iz priča staraca

koji na trgu ptica

cekaju jos jednu jesen

Moje su pesme samo moji snovi

koji dok nebo spava

okupani kišama

slobodno lete

do posljednje stanice

da isprate ljeto

Prebiram po njima kao po pijesku

tražeći školjke

u kojima je zarobljen

vrisak

jedne mladosti

Autor Sumiko

Ova objava ima 7 komentara

  1. Sumiko…koliko god tuge utkao u svoje stihove,koliko god gorčine upleo u njih…tvoje pjesme ostaju otoci mira i tišine,nepomućenog strpljenja…tako se ja osjećam dok ih čitam…cijelu me mir i spokoj prožme…kao kad toneš u meku bakinu perinu i gubiš se pod njom…prekrasan osjećaj.
    Divni stihovi i ovaj put,nisam ni sumnjala da neće biti predivni!
    Lijep pozdrav šaljem:)

Odgovori

Subscribe without commenting