[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Usred noćnih mora, koje su to stoga što su besmislene,

buđenje me noćno često podsjeća na jutra mračna.

Zbunjujem se malo jer još nisu blizu zvijezde snene

pa se sjećam da je naša bila takva staza noćna, zračna.

                                           

Nitko drugi nije carevao ovim nebeskim odsječkom

i sklona sam zaključiti nekako da to je jedno naše mjesto.

To već navika je, omeđeni prostor nevidljivom prečkom,

poticaj na sastajanje što je do nedavno bilo vrlo često.

 

Znam da nisi ti taj koji bi nešto, bilo što promijenio

nego ja sam iz daljina navratila jer si moje biće.

Dugo mene nije bilo, još od proljeća koje je smijenilo

dugo razdoblje u kojemu mi dostajalo jeste piće,

 

voda živa u meni je trajala i trošila se. Nije bilo mira,

a znam da ga i ti ponekad nemaš, da ti se posvetim.

Često nisi bio odmah tu, prva osoba moga odabira,

a povremeno mi je došlo da ti na ramena sletim.

 

Najljepše je susresti te opet, nakon sparnih putovanja,

mirnom rukom otrti sav blatan pot na licu i sa čela

te se ogledati na krasno cvijeće vrta tvoga odazvanja

i prisjetiti se kako u tom vrtu moja traganja su počela.

 

Tada sve je kamenje bilo raznoliko u toj pustoši

i nemoj niti pomisliti da ti cvijeća ne primijećujem.

Čak i ona bijelo žuta ruža kraj koje se ljulj pokosi

ostala je nekako sa strane jer sad samo tebe osluškujem.

 

Znam da odobravaš ovaj povratak,

znam da ćeš klimnuti mi s poštovanjem,

ne samo zbog sebe nego jer je moj zadatak

da ti vjernom ostanem sa starim pomazanjem. 

03122013  0240

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting