[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Kako boli ovaj sat

Što odbrojava  kraj  dana .

Što podrugljivo podsjeća na trenutke

Bez ljubavi proživljene,

Bez borbe poražene.

 

Svaki put kad  kazaljke se poklope

Ja nazdravim čašom punom poraza,

Pustim suzu da očisti posramljen obraz

I pokušam da zaboravim na vrijeme.

 

Tada, ne razlikujem više  proljeće od jeseni .

U meni samo lišće otpada

I otpada,

I otpadat će ono i ovog proljeća .

Prekrit će grad, grad usamljenih duša

Što lelujaju u potrazi za srećom.

Što traže mir i utjehu u strancu.

 

Jer dugo  one  ne osjetiše ljubav

Pa traže one, i traže ….

I kamen prevrnuše

I pod morem, svako zrno pijesak okrenuše

Pa Zemlju preoraše.

A kada osjete tu ljubav, tu moć, tu snagu,

Shvate da se život smo poigra njima.

 

Posted by Martina Maricic

This article has 2 comments

  1. Lijepa je pjesma. Samo, savjet koji su meni dali prije mnogo godina- manje veznika i, i manje priloga tipa tada, tako, što. Pokušaj, pa vidi hoće li ti se svidjeti. Ja sam, kad sam počela voditi računa o tome, shvatila zašto su mi dali taj savjet.
    Ako ti se ne svidi, ok, ovo je samo savjet.
    Pozdrav
    🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting