[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Nisam ovdje da ispunjavam prazne redove

Novim i kompliciranim riječima, koje većina ne bi shvatila.

Nisam ovdje da budem pisac neke teške proze, nekih priča, nekih romana.

Nisam ovdje da se prilagođavam načinu pisanja po vremenu u kojem živim.

Nisam, naravno da nisam.

Ja sam samo čovjek koji je zaglavio u vremenu u kojem ne želi biti.

Ili sam čovjek koji ne želi ni postojati, ali eto tu je.

A možda sam i čovjek koji želi bolje vrijeme, bolje ljude, bolje stihove.

Ja sam ovdje da bi razumio, da bi pisao o onome što svi nosimo u grudima.

Tu sam, da vam opišem tugu.

Da vam pričam o tome kako bi mogao umrijeti u suzama i kako bih bio sretan.

Da vam pričam o tome kako budan spavam,

Kako mi mjesec ne da da sklopim oči dok ne pogledam one stare filmove u glavi,

Kako suzama gasim posljednje cigarete.

Tu sam da vam kažem da vrijeme ne liječi ono što jednom zavolite,

ono što jednom zapamtite.

Samo da tu i tamo, u mraku, zatvorenih i umornih očiju pogledate koji stari film

Ili pročitate knjigu koju znate već napamet, ali ne želite napisati neke nove.

Odgovori

Subscribe without commenting