[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odavno su oči moje navikle na tamu,noćima lutam i zato nikuda me ne puštaj samu.U glavi čujem stalno neku galamu,vraćam se u postelju tek u zoru ranu,ljubav probavljam kao tešku hranu.Na usnama mojim slatke riječi se roje,pokrij uši to ti je bolje nego da ih čuješ,ne želim opet da mi se smiluješ.Volim kada me okrivljuješ tad dobijem još veću želju da ostavim te u neveselju.Govorila sam ti od početka da sam kao bolest rjetka,brzo zvladat ću ti srcem obolit ćeš od ljubavi zamnom,poželjet ćeš zauvjek biti samnom.A mene vuku neke druge želje,moje ruke olako zagrljaje djele,nisam navikla na veselje pa tražim u svakome ponešto,iskorištavam vješto.Sve što oku mi se svidi mora biti moje,tu nema mjesta za žalbe tvoje,ti si u drugom planu dok sam ja u nečijem stanu,nekom sada lažem kao tebi netko sada za poljubac moj dao sve bi.I tako odlazim iz još jedne nedovršene priče prosipam nekom u lice piće.Uvjek samo vrata za sobom zatvaram,ja sam nesretan kraj svake bajke,ja nisam ponos svoje majke…Ja sam vrela mračna krv,hladna sam sjenka noći,ja sam laž koja se izgovara ravno u oči.Od drugih sam drugačija nisam nečija nego svačija,nešto divlje u meni živi i koga sad da pamet krivi što ljubav osjećaji kasno su otkrili.Kod mene nitko nije ni posljednji ni prvi,al svatko bi da se napije moje vrele krvi.Jednom kad me umor smrvi,kad godine donesu pitanja da li imala su svrhe sva moja skitanja,tada za ljubav postat ću vrijedna bit ću prosvjetljena i čedna,al sijede će biti moje kose,drugačije ću gledati na jutarnje rose…A do tada neka me želje nose,neka livadu mojih strahova pokose,vjetrovi neka pamet odnose…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting