[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U ponoćnom vozu za nigdje
Ispred mene je ništa, a iza mene je sve
Gdje rijetko neko sretan stigne
I prava ljubav nije ista k’o prije

I dok ti pišem u grudima se ovaj putnik otima
Ruke sam mu vezao, oči sam mu sklopio
Jer sam te sanjao u nekim prošlim životima
Kad sam ti kap vina sa usana popio, tvojom blizinom se zauvijek opio

U crnoj noći se gubim kao nekada u tvojoj kosi
Sa srebrnim koferom teškim od sjećanja
Mjesec mi zlati put kao da od tebe nosi
Posljednje volim te i buket uvelih obećanja

Odlazim sa plimom suza iz dva bistra potoka
Koja zauvijek potopiše jednu ljubav i dva imena
Jednu dušu sa dva srca napukla
Jednu tajnu što u njima ostade zauvijek skrivena

Posted by Feđa Aldobašić

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting