[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Silueta iza neke zavjese,

mračan put kao povišeni pritisak

i nemoć tijela koja priječi hod…

Na okna se dijelovi rublja vjese,

a zapešće trpi bolan stisak

užurbanih trzaja koji šalju kod

 

kao znak nepresušne hitne želje,

vapaja bez glasa s uzdasima.

To jedna osoba traži svoju polovicu,

čezne obuhvatiti kao rukohvati fotelje

ono što je njeno svojim ukrasima,

određuje tim pokretima osnovicu

 

svega što se mora dogoditi, što se čeka

kao zrno sjemenke na dlanovima,

kao nježno milovanje na kostima

kroz koje struji neka popodnevna jeka,

poremećena samo kratko nekim planovima…

propalima jer ih žudnja otima

 

svakodnevici što sakriva tajne uzroke

i zaboravljenoj hrani pokraj jakog vina

što su popadali neuredno na sve strane…

Nitko više ne broji formu i obroke,

zaboravlja se provjeriti da li ima plina…

Nokti koji grabe od košulje rasparane

 

susreću se blaže s onim drugim usnicama,

tek za svaki slučaj i da se uvjere

da se stvarno događa ono strastveno,

poznato iz romana o patnicama

koje ljube se bez neke mjere…

Odjednom postaje sve tajanstveno.

25.08.2015. 23:10

 

This article has 2 comments

  1. voajerizam je čudo.
    i što više čovek postaje svestan toga, sve više gviri, i sve više se krije.

    radila sam jedan fotografiski rad, baš na tu temu.

    neverovatno koliko smo mi svi skloni voajerizmu
    neverovatno koliko smo mi svi skloni egzibicionizmu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting