[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Voliš me toliko

da si to ne smiješ priznati,

pa mi objašnjavaš

kako to očito nije

dovoljno velika ljubav.

 

Voliš me onako

kako samo ja

mogu voljeti tebe

i nikoga više.

 

Znaš to

dok krijesnice

svakodnevnih sjećanja

iskre pred tvojim očima.

I znaš da neće nestati.

Nikada.

 

Voliš me toliko lako

i jednostavno.

Neponovljivo.

Onako kako samo ja

mogu voljeti tebe

i nikoga više.

 

Autor Anin

Rođen u Vinkovcima.
Živi,radi i tu i tamo piše.

Ova objava ima 1 komentar

  1. Čisto pjesnički dijalog:

    ako mi dozvoliš, zatečem sam, ljubomoran.
    nimalo zadivljen. samo zbunjen
    s dvoje stranaca što pokraj nas tužnih staraca, pobogu, vole…

    tko to ima naivnosti, volje?
    trošiti minute i gore…

    šaputati.

    Zar ima još tajni i skrivenih blaga?

    što nisam dovoljno hrabar i nepristojan
    zaustavit tramvaj. iznenada.
    da ju pitam s guštom.
    što mu šapnu dušo?

    gledam silazi dolje
    i ostavi nas dvoje
    sa značajno, prekrasno
    više dobre volje.

Odgovori

Subscribe without commenting