[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Volio bih napisati pjesmu

koja ne bi bila tužna,

ali ja takve pjesme pisati ne znam,

jednostavno ne.

Volio bih da te ne gledam

kako prolaziš ulicom,

a ja se skrivam u nekoj

praznoj veži i čekam da prođeš.

Volio bih da te ne volim

sve ove godine, ali to je

jednostavno jače od mene.

Ni sam ne znam što bi bilo

kada bi ponovno bili skupa,

kada bi se tvoja ruka

našla u mojoj.

Sanjam te noćima

i onda se tužan budim,

jer je san prekinut

i nije bio stvarnost.

Puno razmišljam o tebi

posljednjih dana i želim

da se vrati ono davno vrijeme

od prije nekoliko godina

kada sam ti mogao reći

da mi je neizmjerno stalo.

I zato sanjam tvoju ruku

u mojoj isprepletenih prstiju.

Ipak, sve se još može promijeniti,

možeš doći, možeš me vidjeti

ovako jadnog i nikakvog,

ali ipak zaljubljenog u tebe

do posljednjeg daha,

sve dok od mene ne ostane

samo gomila kostiju,

gomila ovozemaljskog praha.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting