[Ukupno:4    Prosječno:5/5]
Volim one sate
koje otmemo danu
i pretvorimo u dva,
kad tvoja sam sva,
a ti moj cio,
kada nismo dio…

Kad odmaknemo temi,
sumnji i dilemi
da l’ trebali smo
baš sada se sresti,
na pustoj cesti
i ovako se zaplesti.

Volim kada ne znam
kojim putem hodim,
dok tvojim morem brodim;
kad kompasi polude
i tebe mi ponude
usnama k’o put.

Kada ne znam
gdje moj je kraj,
a tvoj početak,
kada tražim
produžetak
lude igre puti.

Kad nadostavljamo se
kao jedna nit,
ne preskačući bit
i kad ne pravimo
od ljubavi
mit.

Autor sibila

Ova objava ima 8 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting