[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Moje su želje ponovo krive sto su mi noge veceraš pretvorile u vjetar..

Neka ga..

Pametan je to vjetar, prikriven u mačijim šapama,

Lukav dok smišlja, dok šapće i dok tiho, tiše jedna po jedna,

gasi sva svjetla grada.

 

Baš se pripremio,

Kroz ključaone dao u tihi zalet, da svoju uspavanku odnina do kraja…

 

Za sve njih, sve male ljudske prilike u oko što staju…

Voli ih kad im ulazi u sobe, kad ih sluša dok spavaju, dok im u snove zaviruje,

U sve ćoškove duše, volih ih dok ih pita sve što mu srcu milo.

Po dobru i lošu da ih prepoznaje, moj vjetar voli sve,

Sve te ljude priljepljene o jastuk, …što ne slute ko im jorgan pomiče,

I među njima traži sebe, sebi sličnoga.

Posted by milanak

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting