[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

spontano odsutan
tajanstven dusom
kao kosa
divlja i neobuzdana
mirise svjeze
sav zakovrdjan
dusom se upija
ocima
vec iz daljine
lice mije
u njemu spektar
duginih boja
uzdahe sunca krije
u njedrima hladan
a pun nektara
kao da neku
u svom narucju
tajnu krije
ljepotan kojem se svi dive
cijeli svoj zivot daje sebe
za skok sa litice
i kad je noc
i kad je dan
ima svoju glazbu
ima svoj orkestar
koji svira
najljepse prirodne etide
u padu silnica
kao da sa vrha neba
padaju po notama
milijune svjetlucajucih mjehurica
iz njega zvone
pjevaju
u dubinu tonu
bacaju se
kao izbezumljena tijela
njeznosti i straha
divljenja i srdjbe
nista nema svoj smisao
a stoljecima se desava
on je tu
kao bit vremena
usamljen danima
kao spomen boziji
prkosno otice
u divan dvora
cudnoj moci
zagrljaju tisine
sto u drugoj dimenziji
imaju neki svoj smisao

 

Autor plavivitez

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting