[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zar te moje srce uvijek traži

kad se slegne sve i nakon buke?

Trebaš li  me, ti pokaži,

ti otvori svoje ruke

 

da me, sretnu, s tobom nađu,

da nas bure ne razdvoje

kada preko brda zađu

gdje se naše duše spoje.

 

Daj udahni moje čežnje glas,

za tebe ja molim našu Gospu

da još uzme sve za nas

kad se naše ruke prospu.

 

Ostavi mi barem pozdrav

kojim ću te uvijek zvati

da bi život bio sav

nit na koju ćemo stati

 

i po kojoj prosipa se blagoslov

za sve vječne zajedničke dane.

Ti poslušaj ovaj zov,

ti mi predaj svoje rane;

 

ruke ja ću za tebe prigrliti

i za naše Gospe zagovor.

Uslišanja će nam samo hrliti,

Bog će reći svoj nam nagovor

 

što protječe kao voda ljekovita,

ispire nam svaki trag apsurda;

tamo teče radost nam silovita.

Ti zahvali Djevici iz Lurda.

11..02.2016. 08:02

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting