[Ukupno:5    Prosječno:5/5]

Dani kao vlakovi

prolaze životom.

Neki se vuku

kao da nikad

do odredišta

neće stići.

Drugi prozuje

tako brzo da se pitaš

jesu li uopće bili.

 

U nekima od njih

vozimo se s ljudima

koji nam znače,

a u nekima samotno

putujemo kroz stanice

vremenskog tijeka,

promatrajući okolinu.

 

Vlakovođa nas vodi

sigurnom rukom

tračnicama sudbine,

uz pomoć konduktera

što provjeravaju

kome je u kom vlaku mjesto.

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting