[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ponesite me vjetrovske lađe

Ponesite me sa ovog ruba litice

U provaliju, kad skočim sad.

Prekrijte me plaštom da me ne nađe

Ona bol slijepa poput krtice.

Grči se stomak kao kad osjeti glad.

Vjetrovi silni ispletite mi postelju

Od magle kad udarim na temelje dna,

Meko da mogu ja da prizemljim.

Ne brinite, neće mene da samelju

Šibe vaših snaga, niti probudi iz sna

Oštri kamen zemlju ja kad poljubim.

Oblikujte oblake u znaku mog imena

I odmah zatim raspršite sve u komade,

Nek se raširi na nebu kao rosa po travi.

Znam da će jednom i kolijevka limena

Zahrđati kad ju ljudi u zemlju posade

I da će moje tijelo možda nastaniti mravi.

Nije važno i da se sve to dogodi.

Važno je da vi, vjetrovske lađe

Obavite posao svoj.

Pa nek i grom pogodi

Mjesto gdje me čovjek nađe

I nek izbriše zadnji trag moj,

Ostat ćete vi, u punoj snazi

I vaša ispletena postelja

Na koju sam ja svojom voljom pao.

Nju nitko neće moći da zgazi

I upravo to je jedina želja

Koju sam vama ja lično dao.

Posted by Nigel

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting