[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Krv lišća pada na plašt listopada,

zahujao je vjetar i nosi želje griješne i svete,

ko povehlo lišće što s vjetrom tumara,

moje želje, razilaze se na sve strane.

 

U sivoj magli,

bez ijedne iskrice sunca

ko duša željna čistoće (u euforiji bunca)

želja krišom nagli.

 

Divlja želja što suncem zlatnim si obasjana,

nazdravljam

tvome biću,

tvojoj ljepoti,

tvojim šarama.

 

O mila željo,

tako čila, tako jaka,

u tebi je mračna noć čarolije hora,

veselje gine,

na radost melankolije.

 

Umire želja nošena noći u baršunu;

i želje u beznađu skitanja,

traže jedna drugu.

 

Od svih želja,

želja vjetrom razbacanih,

imam samo jednu,

da mi duh u neplodnosti želja zamre.

Odgovori

Subscribe without commenting