[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svi smo ponekad slušali vjetar.

Vjetar oprašuje biljke,mrsi kose,

ponekad zasvira i zapjeva,

ponekad donese neko sjećanje do praga.

I noćas slušam kako

vani zavija,

huči i urla

Bura.

 

Papir je prazan.

Boca puna je.

Slušam vjetar,taj prepričao je mnoge priče i

sudbine pronosio prostranstvima

i pronosit će ih.

 

Nemam sna.

Samo slušam i razmišljam.

 

 

Radosti su prošle.

Da,prošla tuga je prošla.

Sada je tu samo sada,

ovo tiho,jednolično i umorno

sada.

 

Sigurna grana kolotečine,

stroj ili čovjek,programiran,

iako ne želim biti,moram.

I ne moram.

 

A

vani je ništa.

A   vani je sve.

I dan i noć,hladno more,mačke,smeće,lopovi,

kurve,pravednici,pijanci,nađeni,izgubljeni,

rasvjeta,čuvar i

vjetar.

Vjetar što dolazi do vrata mojih i tvojih,

bivša ljubavi,

i donosi i odnosi i kao

zlobni glasnik se smije,

slušaj kako nam se cinično smije

jer sreću smo doživjeli,

ali na kratko i rukama je

u pijesku pokušali zaustaviti,

a vjetar se smije i raznosi taj pijesak

i više ne čujem kako pjeva i kako svira

čujem samo kako nam se smije,

bivša ljubavi,jer prognali smo se

ti mene i ja tebe i došli do rubova

nekih udaljenih provalija

ti na jednoj

ja na drugoj strani grimase,

ostali sami s besanicom,

a vjetar se smije

i smije.

 

I?

 

 

Iz zbirke:”ZBRKA”.

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting