[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Jutro prve kapi rose baca na grad,i ne znam kuda sad jer noć je prošla,nova danja svijetlost bez sna je došla.Bijelo nebo još je u cvatu,čuda se događaju u ovom jutarnjem satu.Opet sam pobjegla od svega,opet mi samoća treba,na usnama mi okus meda,al se srce vezati ne da.Ti sada pitaš se sigurno gdje sam nestala,al otako sam otišla o tebi misliti nisam prestala.Zvona se čuju u daljini,a ja gubim se u svojoj divljini,malo nedostaje da te osvojim,a još manje da te zauvjek prisvojim.Pitam se da li bi se trebala kao i inače poigrati,nečije srce zaigrati pa ga ostaviti da pati.Jer nisu ljudi vrijedni previše truda,prava ljubav mora da je luda,ali ne vjerujem u čuda.Zato pola od svega ću ti dati,jedan dio mene da te uvijek prati,jedan dodir na licu,jednu šetnju kroz ulicu.Ne traži da sam uvijek tu,jer  tu sam više u dobru negu u zlu.Ne mogu biti na jednom mjestu,da lutam imam potrebu čestu,odbacit ću te jednom kao staru vestu.Ne upućuj mi te poglede tužne,ja imam navike vrlo ružne,ne znači mi ništa suza na tvom licu,to u letu neće zaustaviti ovu pticu.Ne grli me kada kažem da idem,ne pitaj ni gdje,neke tajne ostaju duboko u meni skrivene…Ne zaustavljaj vjetar,pusti nek nas djeli stotinu i jedan kilometar,ne daj duši da tuguje,ne daj glavi zamnom da luduje.Jer jednom ću ti reći oprosti,oprosti što bol ti je slomila kosti,što zameo te vjetar bez milosti…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting