[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nemoćno i otežalo

Kao da je jastuk bez spavača

I ustanova grijeha

bez njenih polaznika

Zar i sada postoje

oni koji vjeruju

u vještinu mađioničara,

nestajanje tmurnih oblaka

pojavu velikih vatrenih zmija

Što ti to lice oplahuje

u jutro puno rose

i dana kada bolest se javlja

kao dobar dan

a izmišljena bića

liječe lucidnost svemira u glavi

i donose spasonosne tablete

u raznim bojama

Sve bi to bilo jednostavnije

da mi pratiš tragove u snijegu

kao neispričane priče,

pretvaraš ih u bajke

koje te čine sretnom i veselom,

mojom jedinom,

obasjanom suncem

i nogama što ih brčkaš u potoku,

bistrom poput plavog mora

Ja ću te uvijek voljeti

kao prvi puta kada smo se sreli,

poljubili,

dodirnuli koljenima

Ja ću te uvijek voljeti

I kada mi bude 66

I 88

Ja ću te uvijek tražiti

među svim tim uzdasima

što donose spas

rješenje svih jednadžba svijeta

Autor songfordead

Ova objava ima 6 komentara

  1. Ljudi na pogrešnim mjestima, u pogrešno vrijeme i u pogrešnim stvarima tražimo zadovoljstvo, uzvišenost, mir…a to nam može dati samo iskrena ljubav. :))
    Prekrasno..

    Osmijeh….

    • ponekad pišem, jednostavno, znam početak pjesme a kako će završiti nemam pojma, možda je čudno mjesto gdje se roji pjesma, pa neobični izljev ljubavi, sve na kraju dobije svoj okvir i ime nakon rođenja, u svakom slučaju hvala tebi shadea i tebi LoLa

Odgovori

Subscribe without commenting