[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U čovjeka još vjerujem,

K`o dijete mu se vraćam,

U oprostu pretjerujem,

U vjeri da ga shvaćam.

 

Znam dobro je u njemu

I kad ga djelom niječe,

I kad griješi u svemu,

Prijezira ne stječe.

 

I kad mi dušu vrijeđa,

A bol prelije u suze,

Ne okrećem mu leđa,

Još nadu mi ne uze.

 

Jer kako da mu sudim,

Tijelu sličnog tijela,

Čemu da se trudim,

Osudit mu djela.

 

Kad svi smo mi ljudi,

Tek čovjek u životu,

Ako jednom se sudi,

Dajem nam dobrotu.

 

(Katarina Novak)

Odgovori

Subscribe without commenting