[Ukupno:3    Prosječno:5/5]
On. I oni. Ljudi koji ne razumiju, ni njega ni mene. Ljudi koji su dugo bacali sjenu nepovjerenja na moju dušu. Ljudi kojima je dobar dok je dobro, kome ne valja kad im da što su tražili. Ljudi čije riječi više ne slušam niti za njih marim. Slušam još samo zvuke moga i njegovog srca, govor naših duša.

Sve je čudno u ovoj priči, u ovoj istini, u životu koji je poprimio sasvim novu dimenziju otkad volim njega. Ma što da se dogodi, vjerujem. Ja u ljubav vjerujem. Jer, rijetki nađu rijetke, kad tad.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu.
Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 5 komentara

  1. Hvala svima na komentarima! Hec, ja uvijek imam stav. Doduše, ponekad ga prešutim. Znaš onu:” Ne bacaj… pred…”
    Servus i free, šaljem pozdrave i kiss 😚😚

Odgovori

Subscribe without commenting