Vjerovati ne želim

Ja padoh negdje usred tuge
sto životom se zove
Samotna duša luta
trazeć spokoje svoje
Vječno danima bez boje
Noćima mučnim
Teškim poput ove

Vjerovati ne želim
da zameteni su putevi k tebi
I mostovi na rijeci snova odavno da već su srušeni
Vjerovati ne želim predaja da miru jedina je nada

Vjerovati ne želim da ne ljubiš mene
Jer vjeruje samo onaj tko otvori oči snene.

2 Responses to “Vjerovati ne želim”

1. .alice.. kaže:

   rujan 22, 2010 u 11:49 poslijepodne

   :) savršeno!
2. shadea kaže:

   studeni 20, 2010 u 9:36 prijepodne

   Prekrasna pjesma…pogotovo drugi njen dio…i divan posljednji stih!
   Ponekad je lakše ne otvarati oči…ali kad tad…i istina mora doći…i zaboljeti…
   Jesenjina,pozdrav i osmjeh ostavljam za tebe:))