[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Misli su teške,

ne mogu da lete,

samo duboko poniru.

Koraci su mi spori,

noge  klecave

jedva nose mi tijelo.

Hodam sporo,

pomalo posrćem,

gubim i dah,

pred očima mi je,

već odavno,

samo mrkli mrak.

Glava i srce,

na dvije strane

i svatko za sebe vuče

pa nije ni čudo,

ljudi moji,

što me svladao

potpuni nesklad.

Još samo duša

ostala mi čista

i u nju polažem

sve svoje nade,

jer znam da me drži

i vuče

još samo moje

bezuvjetno vjerovanje.

Autor alojz

Ova objava ima 6 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting