Vjenčanje

U vijenčanici boje šampanjca,
Pred oltarom u svijetlu svijeća.
Pogleda izgubljenog u strahu,
Bez misli, ljubavi i umjeća.

Privedena u svetište ovo
Bez privole i volje
Na neku viječnost se kunem
Pogledom uperenim prema dolje.

Bez mladoženje i svjedoka
bez svatova u tom mraku,
ni slugi božjemu glasa nema
da blagoslov da ovome braku.

Želja za bijegom u grudima gori,
Glava vrvi mislima bijesnim,
Ali haljina mi duga i teška,
U skladu s cipelama tijesnim.

Osuđena na bespomoćni čin,
Na linčevanje dovedena svoje,
Pružit ću ruke uzavreloj tuzi,
i mraku još tamnije boje.

Kad su već tu na vjenčanju mom
Neka mi budu kumovi i svati,
Neka blagoslove ovaj brak,
Ako ikada mladoženja navrati.