[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Zasad ovo je tajna, nema okova, nema, blizine, u takvim igrama sastaju se obale

Jedna do druge, jedno more, jedna stijena, prate davni oblik čipke

I put, i šumsko voće, drače u suhozidu, prašina niz cestu misle jedno.

Zasad ovo je tajna, sutra bi mogla biti istina, ne i znak, dokle dosiže pogled

to je već mreža, to je paučina misli i koraka

Ljepše je bilo čuđenje, i dugo sporo otkrivanje svijeta

Jedno more, jedna priča i druga pratilja carskog dvora, dama, gambit

igra, koja se ponavlja i obnavlja, san o nečemu što ništa nije počelo i što nam ne da sanjati

Ako smo već tu, onda je strašna spoznaja da smo tu i morali biti

(U to sam sada potpuno siguran)

Ne zato što je to nešto sudbinsko, ne zato što to znam, već zato što to osjećam, pa makar

jezik bio daleko od površine kristala i listova oluka

Osjećaj i refleksija o njemu više nisu isto

Ovo više nije tajna koja nikada neće biti do kraja otkrivena, jer to znači da svi zajedno sudjelujemo u njoj i zajedno je gradimo

Sve zasluge ionako će zato uzeti oni što znaju s brojevima

tek toliko da sve ne bude jedinstveno i savršeno, okruglo i zabodeno

u najviši i najljepši vrh našeg otoka

Atomi jezika, oni se ne provjeravaju, atomi riječi ne padaju na plodno tlo, oni se brinu sami o sebi i govore nam

samo privlačne besmislice

Autor drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Subscribe without commenting