[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Zemlja kojoj više ništa nije ostalo,

ništa što bi moglo se izgubiti;

zemlja kojoj samo je do Boga stalo,

to je ova moja što si je odlučila izljubiti.

 

Zemlja starih, izmučenih puritanaca

koji drugo ne znaju, ne pamte,

samo najezde svih svetaca i stranaca,

krije težnje što se ponekad rasplamte.

 

Zemlja koja nit ne umije se uključiti

u veliku uniju, carstvo kršćanske kulture,

zemlja koju ne može se još više izmučiti

predziđe je koje brani se do zadnje ure.

 

A ti, svijete, svijete vrli, sada salutiraš

kad kraj tebe kroči gomilica hodočasnika,

ti tek sada u slobodi nešto biraš,

a još prije te je izabrala ova šaka ratnika.

 

Već odavno niti malo se ne bojiš

za taj život svoj i egzistenciju.

Bez mene ti svako si vjenčanje krojiš

kao da si bez mene ti pronašla esenciju.

 

Tvoja duša sada izdajnički progovara,

ti me učiš kako potrebno je uživati

kao da ja nemam životnoga dara,

kao da ja ne znam Boga svog dozivati.

 

Ipak ja te častim, radi tebe se koprcam

da mi Gospu mjesto mene tu posadiš

gdje je izvor, gdje je toplo oko srca

da mi Bogu ti u miru kadiš.

 

Ova zemlja strana, zemlja najvećega broja siromaha

koja sada životari još pod uzama

kakve je iskusila Bernardica do posljednjega daha,

može samo častiti te suzama,

 

ali kada dolazim ti u Gospino svetište,

znaj da samo vjerom Lourdesa gledam

kako ovo leglo duha svoje izliječenje ište,

kako spasit ćeš se kad se jednom predam.

 

Molim Gospu da mi skine sva prokletstva,

a ti mi još više briga proizvodiš.

Molim i Bernardicu za uzvišenje moga svetstva

onog časa kad se ti u siromaštvu rodiš.

Lourdes, 28.09.2016.  22:10

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting