[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Potreban mi je trenutak iskrenosti, tražim nekakvu vrstu predaha za sebe i druge…Da mogu krenuti dalje…

Ali što se nalazi dalje? Hmm…

Buncam glupost, ali svi nešto pokušavaju, neke igrice igraju. Taj lik, taj lik ničim nije bio izazvan da bi izazivao druge. Svojim postojanjem, svojim nastojanjem, svojim nestajanjem. Svojim nestajanjem. Upravo je to ključna riječ. Nestajanje u masi, biti nevidljiv onima koji vide…

Tako je i bilo kad je primao nagradu za oca godine. Uspeo se na binu, uzeo mikrofon u ruke da kaže Hvala, ali nitko to nije vidio, niti čuo. To se nije više niti spominjalo, gurnuta je ta stvar u zaborav. Čak niti ugledne visokotiražne dnevne novine, koje uredno prate takve ceremonije, nisu posvetile niti retka svečanoj manifestaciji održanoj u improvizaranoj hali u glavnom gradskom parku. Samo su reda radi, na 37 stranici, napisali kako je neki lik spasio tuđe dijete, a to je dijete odraslo u sirotištu i spavalo je na mokrim madracima svakim danom sve mokrijim…

 

Eto to su napisali na dnu stranice i još su nadodali kako će hrabri heroj dobiti upravo to isto dijete kao poklon. Negdje oko Božića…da, tad.

Posted by ChinaGarden

This article has 4 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting