[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kasna je noć, vani studen ljuta
grli breze prahom bijelog inja
već gusta magla brijeg i dole guta
i žuti mjesec tamnim svodom tinja.

Ja ti pišem pismo od uzdaha nježnih
kao da sam vitez iz vjekova davnih
što žudnjom gleda preko gora snježnih
i na konju luta preko stepa ravnih.

Pišem ti da srce shrvano mi plamom
žudi zadnji puta taknuti ti skute
pa da mogu miran, obavijen tamom
zaklopiti oči sred studeni ljute.

Autor Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

Ova objava ima 14 komentara

  1. Sviđa mi se ova nježna pjesma sjetnog, romantičnog ugođaja. I sumnjam da je tu Goethe imao svoje prste. Zaista imaš urođen smisao za rimu i ritam.Pozdrav sa snježnog Kvarnera. :):)

  2. Imao sam već duže želju da napišem pjesmu o ljubavnim pismima koja su se pisala nekad prije ovog računalnog doba ali nije išlo,ubacio sam to vrlo kratko tek u ovu pjesmu,moguće je da sam podsvjesno bio potaknut pismima Goethea koje sam čitao u onom lijepom videu D Meyer,pozdrav svima i hvala na komentarima:)))

Odgovori

Subscribe without commenting