[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na slavonskoj grudi mekoj,

usred polja žita zlatna,

povilo se zrelo klasje

pokraj jednog jarkog maka.

Iz daljine činilo se

ko da neko lego,

ko da netko spava.

Kad se kosci primakoše

prepoznaše princa mlada.

Na leđima mladac leži,

guste kose vjetrić češlja

oči mu se nebu smješe

ko da svoju dragu čeka.

Sred grudi mu svitak stoji

i kroz njega, s obje ruke,

probodena bajoneta.

A u svitku krvcom piše:

“Ljube moja, moj živote

nije za te teško mrjet

jer ki ljubi bespoštedno

srcem će platit ceh.

Kad  nađu moje tilo

nek ga spale na tom mistu

u šešir nek skupe pepel

i prospu ga po ravnici

kad zapuše vjetrić blagi.”

 

 

 

Autor dcevani1

Odgovori

Subscribe without commenting