VISNJO MOJA
Krasila si sve veceri i jutra moje mladosti
Znala si sve moje tuge i radosti
U sjecanju mi tvoj proljetni cvat njezni
Pamtim i tvoj zimski nakit snjezni
Na usnama mi osta opori okus plodova kiselih
Zadnji put ih kusah u godini kada se odselih
I tu gdje sad zivim cvjetaju vocke raznih boja
Ali nijedna nije lijepa kao ti visnjo moja
Godine evo teku kao rijeka i kosa mi vec sijedi
Ali uspomena na tebe i djetinjstvo jos ne blijedi
Volio bih prije neg’ zivot mi uzmu sile mocne
Da jos jednom probam te tvoje plodove socne








Imam bor u vrtu kojeg često zagrlim. I strašno bi mi nedostajao da moram otići kako si ti morao.Jer stablo koje zavolimo postaje dio našeg života, ima svoju osobnost i izaziva nostalgiju.Imaš čudesnu sposobnost da sasvim jednostavnim jasnim stihom izazoveš drhtaj u srcu. Laku noć Marko.
sviđa mi se, pozdrav
Sviđa mi se pjesma…cijelo vrijeme dok sam je čitala bila sam uvjerena da se radi zapravo o ženi, simbolički i metaforički opisano…ali bilo o ženi, bilo o višnji lijepo je napisana :)) Pozdrav :)
Da, to je to… slike, podsjeća me na mladost ludu…
LP
Zahvaljujem na citanju i komentiranju!
Srdacan pozdrav!
:))
:))
sočni su sočni
Zavicajni su najsocniji :)))