Više se ne pjeva o meni
pjevaci su veceras prestali pjevati o meni,
ulice kojima setam su tihe i moji koraci za mnom ostavljaju proslost,
ona me prati kao sjena, nije sahranjena,
a ja sam davno plakala za njom…
te noci pitce su odnijele tamnu dusu u svijetove zla,
otrov je prolazio kroz vene unistavajuci svjetlost zivota…
tada su se glasno lomili zvukovi poraza od moju tesku glavu,
netko je na meni ostavio trag da je bio tu, ali nikog nisam pronasla!
vise se ne pjeva o meni…
u mraku, u malenoj ulicici, su me pronasle igre ludosti.
prazne boce alkohola se kotrljaju kao bunari ispunjeni gnjojem,
gubavci piju iz moje case slave i kradu moju pjesmu!
pjevajte o meni jos danas, jos nocas…
rub nesahranjene proslosti me je sustigao, jer je moj korak negdje stao zbog zvukova u malenoj ulicici!
pjevajte o meni jos dans, jos nocas,
jer moja dusa umire!
danas svi pjevamo …al u biti kao da plačemo…sviđa mi se .
ovo je za mene presnažan naslov,odmah sam poželio napisati pod tim nešto,mislim da i hoću.
ne znam koliko je to uobičajeno ili normalno ali riječi ostavljaju na meni dubok otisak…
pjevajte još noćas jer moja duša umire…
jednostavno me boli kad ovo čitam,vjerojatno jer mi nešto znači….
hvala vam na komentarima…
to sam napisala nakon neuspjeha u zivotu i tada je jednostavno sve boljelo…
cudne su rijeci i ono sto se moze uraditi s njima!
Riječi. Snaga života.Mogu uzdići ili baciti u ponor.Slaviti ili pokopati.
Povrijediti i razveseliti.I puno toga pokrenuti.Snažna pjesma. Sviđa mi se.
upravo tako! Te rijeci, jednostavo su mi najvece cudo u svijetu!
one su najjace oruzje i mmoramo pazti prema kome ga okrecemo!