[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Zaljubljena? Stvarno? Ili samo malo očarana sjajem njegovih vrlina?

Ne, nije da nisam svjesna mana. One su trenutačno manje važne.

Kao da srce ikad pita za mane. Srce je čudno. Zanese te i odnese

u bespuća želja i mašte, čak i kad znaš da ne smiješ. Pa šta? Kaže srce.

Možda ne smiješ, ali misliti smiješ, sanjati smiješ, samo daj.

 

I onda se nađeš opet u drhtaju nemoći, u strahu

da ne budeš otkrivena, u bježanju od njega,

jer više se ne uspijevaš nositi s onim treptajem,

treptajem koji malo tko ne vidi, iako ne shvaćaju svi

od čega dolazi. I mada si se trudila ne biti tinejdžerka

u ovim razumnim godinama, opet ti ne ide.

 

Pa se samo nadaš da će sve proći prije nego shvate

oni za koje ne želiš da shvate. Nadaš se

da ćeš nekako nadvladati glupost zaljubljenosti,

da ćeš iz svega izaći bez posljedica

za srce, za dušu, za sebe i one oko sebe.

Autor plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting