[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sad se živi virtualno
ne brine nas više stvarno,
u ekranu nam je glava
svijetli nam i kad se spava

Mobitel nam dio ruke
kao gusarima kuke,
služe nam invalidnima
usred virtualnog dima

I svi su u igricama
i dječica a i mama,
u očima nam pixeli
u ušima decibeli

Pod prozor me nemoj zvat
jer na Fejsu imam Chat
i kad noću pođem spat
na me gleda Velik brat

Postao sam k’o kompjutor
na glavi mi raste utor,
USB u oba uha
gigabajt mi glavom puha

I nije me toga sram
postao sam hologram,
mi smo mali virtualci razlomljeni na pixele
u Božjem smo hologramu sitne mrve male bijele

Posted by Pjero Marinov

This article has 6 comments

Odgovori

Subscribe without commenting