[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Svakim je danom sve teze

sakriti oci vlazne,

nabacim naj ljepsi pogled

i dijelim osmjehe lazne.

 

Poslije se sakrijem od ljudi

dok u dusi orkani bjesne,

zelim da pobjegnem od svega

iz ove koze tijesne.

 

Zelim da vristim iz sveg glasa

al tugu u sebi krijem,

i kad mi se najvise place

ja se samo nasmijem.

 

Jer necu da dam do znanja

nikome pa ni sebi,

da je svaki uzdah moj

posvecen samo tebi.

 

Pomislim mozda ce proci

bol sto neda mi mira,

utihnut ce violina

sto tuzno na uho mi svira.

 

Prestat ce jecati njene zice

sto boli sa sobom nose,

i umjesto suza na mome licu

osvanut ce kapi rose.

 

I sa prvom suncevom zrakom

isparit ce sa mog lica,

opet cu osjetiti toplinu Sunca

kad utihne violine zica.

Autor Almost_lover

Odgovori

Subscribe without commenting