[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Grmi sijeva tutnji

Olovno nebo pritisnulo zemlju

polja mora kamen

Vinograde rodne

Masline u cvijetu

Lije ko iz kabla

iz neba iz zemlje

i sve što je lijepo tako malo traje.

Ogoljelo trsje bez i jednog grozda

Ko i duša moja zapela u letu

Gube svaku nadu

nikud se ne žure.

U konobi samoj

zima davno prošla

skutrene u kutu

prazne bačve leže

Rujnu jesen obojenu zlatom

u oboma

zaludu čekamo

Ja i one same

malo šuga ostalo je na dnu.

Žmul od vina

proziran ko i ja

pravljen sav od cakla

suzu vina žudi

Umorni od sanja

napušteni sami

vapimo ko tići

ne znajući

jedna će nas kaplja slomit

Posted by bbegusic

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting