[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I dok pijem jos jednu Arsenu u cast
misli mi plutaju kao bove
niz jedno primorsko mijesto
odakle mi krades snove
posalji barem razglednicu
hijeno!

Na obodu mora, dvoje
ruka u ruci,
pa mi kazi ima li sretne ljubavi.
Otpijam pa sipam
jer ne volim kraj ni za sebe
ni za tebe
a najmanje vinu.

I mijesa mi se u jednoj jedinoj slici
i barok i luka puna tvrdjava sto plove
a na zadnjoj barci samo tvoje ime stoji.
Nema sretne ljubavi, nema takve ljubavi.

Zaobilaze me skoro po pravilu
tuge i nesrece
ali mi nostalgija mira ne da.
I vremenom sve bivam tisi od mojih se rijeci niko nece osladiti.

I navrh svega cu im reci
Nema ljubavi.
Sem,
Mora, ptica sto lete, prijatelja od davnina, i kuce kamene, prosute uginule palme po pjesku, sum vala i u nedogled horizonta ostavljenje riblje kosti da trunu pod jarkim svijetlom sunca.

Otpijam a demižana sve je vise prazna, narucujem telefonom jos jednu, neka bude kraj, svemu
Osim vinu.

Obrisi otpalih perja sa krila galebova i jedna slika u prolazu,
milion ljudi bez ociju
ali to je sve sto vidim i sto cu ikad vidjeti jer svemu je kraj i prije pocetka , u startu sam izgubio.

Jedino vino zna
sto znaci biti beskonacan,
ali uzalud ja cu prije njega poc.
A ono ce ostati samo
i cekat tamo gdje sam ja stao
kod jednog primorskog mjesta.

Autor Adione

Ova objava ima 1 komentar

Odgovori

Subscribe without commenting