Vidiš me
U pravu si kad kažeš: Ne mogu te otet tuđe ruke.
Kada to govoriš
misliš na mene otetu odavno
U vrijeme prije mog rođenja
Kada je negdje izvan moga tijela zapisano
da ćeš me voljeti
Vidovnjak si
Odavno me vidiš
Po pergamentu kako hodam
ispisujući znakove
za koje ne znam da postoje
Čitaš moje misli i u njima
mene pročitanu
Zapisanu kao
ova pjesma koju
od tog doba čekaš
Znajuć da će biti
ispisana
Danas
U vrijeme mog susreta s tobom
Sudbinom koja me čeka
Od vremena
kada ni postojala nisam.
prvi stih je vrlo upečatljiv…gotovo da je osatatak tvoje pjesme sav u sjeni tog prvog stiha…
lijepo otkano