[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Sada opet tu sam

kao razgranata krošnja bora

koju otkrila sam blizu mene.

Još ni ne padam u san,

želja proći mora

da te povučem u svoje sjene.

 

Opet sam se vratila

i sve ljepši svaki mi je povratak.

Ovoga puta čula sam ti svetinje.

Čak sam pozdrave ti malo skratila,

pomilovao me ruže vlatak

pa sam pobjegla od svjetine

 

što me drži  na svojim ramenima.

Nisam sposobna za razgovor.

Sutra ću već opet prići

svojim molitvama, svojim stijenjima

da mi čuješ novi govor.

Na vrijeme ću točno stići

 

da ti mognem odgovoriti

iako mi nema riječi prave.

Predajem se bez namjere,

Bog će znati što ću zboriti.

Kao oganj s neke lave,

predat ću ti dokaz vjere.

01.02.2015. 21:05

 

Odgovori

Subscribe without commenting