[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako su gorde tvoje gore
kako ti bistri potoci
kako su mirisne s tobom zore
tv’e udoline i doci

Kako je zelena tvoja trava
što obrub strasti plete
kako je mirisna kosa ti plava
što ljubi moje sjete

I osmjeh kako zamaman ti je
dok snenom meni se smije
nije nam suđeno, san naš nas krije
nije nam suđeno… nije

Posted by Pjero Marinov

This article has 2 comments

    • Ne bi reko da je to življenje, prije umiranje nanovo svaki put, sa svakim ispisanim retkom. A valjda i u tome ima draži… ne može to svatko.
      Hvala na komentaru sunašce 🙂
      lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting