[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U ataru moga sela
konja ergela bijela
Kada noć danje
ptice zanijemi
i kuće zadrijemi
a mjesec grane
– Iz mrakova bane
jato vila bez krila
da timare ate
za čije to svate
grive im pletu
a pokrove leđa
krasi cvijetova pređa
i tako do jutara
peškirima krase im sapi
Iz noći u noć do zornog žara
one žive ‘branjene snove
a na svakoj se zlati
veo od zrelih sunčevih vlati

Ova objava ima 2 komentara

  1. hvala sunceko….simpaticno mi ovo “lokal-patriotska, mogla je i “price sa sela” 🙂
    nekad mi je majka pricala,da su s jutrom ljudi u njenom selu pronalazili konje sa grivom u pletenicama, sumnjam da bi me lagala, a vjerovali su to da je to djelo vila 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting