[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne časti me obiljem  ni medom ni mlijekom,

jer dok živim u snazi duha, ja plaćam sam svoju sobicu, svoj teret.

Nije mi potrebno smilovanje ni žaljenje tvoje,

dovoljno se jak držim za svoje postupke, za svoja djela

i teglim svoj teret (nikog ne pitam)

svoj stan plaćam krvcom i znojem.

Kad umrem, smjestit će me u šinterska kola

i pojest će me crvi

ili jato jastrebova,

tko će plaćati moj stan?

Živote ne časti me obiljem, jer obilje povija duh

i stvara mučko znojenje poletne snage.

Ne želim da mi grade spomenik, tu pizmu kamenu,

ne želim biti uzvišen;

ja ću se dići iz groba i čeličnim gebisom

smrviti torzo kipa (kartijade).

Neću spomenika ni slavoluka,

neću da mi život licemjerno prostire sofu.

Ne želim živote da me hraniš bogatstvom i dukatima

ni vinom pomiješanim s krvi crvenom,

želim sam probolovati bolest,

sifilis, tuberkulozu, rak i prazan džep

što otvara čep

i vodi u duboku raku.

Nerazumni živote, želim sam pronaći svoju dugu.

Odgovori

Subscribe without commenting