večernja
Svaku večer,
kad završim svoj dan,
moje umorno tijelo
želi zaborav.
I klonuće više nije slatko
ni snovi zaneseni,
jer novo jutro
tom umornom tijelu
ne donosi ništa ,
no život prevareni.
I kad dođe to jutro
tugaljivo i sneno,
tad poželim nečiju ruku
da dotakne moje zažareno čelo
i mili glas da zažubori:
“Dobro jutro draga”
no nikog nema
samo ti stojiš,
nijema ;
uplašena,jadna moja sjeno !
Tuzna pjesma…ali jako mi se svidja!!:)dirnula me…
hvala;-)) kako se ponekad osjećam tako i pišem