[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Svaku večer,

kad završim svoj dan,

moje umorno tijelo

želi zaborav.

I klonuće više nije slatko

ni snovi zaneseni,

jer novo jutro

tom umornom tijelu

ne donosi ništa ,

no život prevareni.

I kad dođe to jutro

tugaljivo i sneno,

tad poželim nečiju ruku

da dotakne moje zažareno čelo

i mili glas da zažubori:

“Dobro jutro draga”

no nikog nema

samo ti stojiš,

nijema ;

uplašena,jadna moja sjeno !

Autor soul2soul75

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting