[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
večeras,čitav svemir podrhtava u meni.
dok luna žanje polja sanje,
u svakoj iskri što nebom vrca
strast je ognja moga srca.
noći bajna,ulište roja zvijezda,
ljepota tvoja pogled mi začudni u visine prene
i uzduh zemni zamre mi u prsi,
pa sam ko riba na suhom u ovozemaljskoj mijeni;
i duša bi rad od tijela da se dijeli,
u iskonu sjećanja zanavijek uspokoji.

Autor don

Rođen sam u Mostaru.Trenutno živim i radim u Hamburgu.Poeziju pišem i čitam iz ljubavi prema lijepoj riječi i namjera mi je i objaviti zbirku, ali ne žurim, neka se desi samo po sebi.

Odgovori

Subscribe without commenting