[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Već treće ljeto evo minu kako prognan od ljudi
živim život bez tvoga lijepoga lica.

Živ pod zemljom, u dubokome rudniku,
u mrklome mraku svoje drugove pronađoh.

I nema za mene utjehe druge,
doli tiha šaputanja tvoga lijepoga imena.

A kada ispale rudarske mine,
svaki put zadrhti moje srce.

P.Š. Rudnik Miljevina, 1988. god.

Posted by feniks

Onajetihohodila, onajetihouzdisala, njenesmijavicenemoguzaboraviti...

Website: https://nizmahalu.blogspot.hr/

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting