[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Lagano,meko plesanje vrbinih grana,

dah povjetarca na mom ozarenom obrazu…

Bio sam vitez,mlad,snažan,hrabar…

Nekoć davno…sjećam se…

Još mi sjećanja struje mislima,

još osjećam snagu tvoga dodira,

neopisivi užitak što ga osjetih u blizini tvoga bića,

u mirisu tvoje kose,u mliječnoj puti tvoje kože…

Moj posljednji trenutak pred božanskom ljepotom-zamućen pogled prema tebi…

Smrt se bližila…zjenice su se sužavale,napuštale život…

Krv se hladila…vid mi slabi,ali jasno te vidim

i od toga slabljenja kao da imaš strujanje oko svoga tijela…

Ranjen u bitci,ležim na mekoj mahovini…

Čudno-dok mi tijelo prelazi u beživotnost,snažno osjećam mekoću tla…

Nakon hladnog pljuska toga popodneva,u srebrnom zalasku,

dok Mjesec počinje grliti noć,čekao me sivi brod…

Glatke površine i nošen mirnim strujama jezera,odnosio je moje tijelo…

Jedna strijela,prva strijela, bijaše odapeta…vatrena strijela…

Zatim još mnoštvo drugih…kralj i vitezovi zapališe mi tijelo…odaše mi počast…

U mističnom času,u maglama snoviđenja anđeo mi zagrlio dušu…

Nestao sam sa vidljivoga svijeta…

Brod je gorio,zagrljaj plavetnoga anđela još je jači,još ljepši…

Podsjeća me na tebe…

Jezero je progutalo moje izgorjele ostatke,samo dim se vidio…

A i on je nestao,stopljen sa zrakama Mjeseca…

Ona je neutješno plakala-moje posljednje sjećanje…

Posted by Ellenhyll

This article has 2 comments

  1. Pa nije baš insprirano nekim određenim filmom ili knjigom,niti dalekim snom.Puno maštam,stvaram u glavi neke teme pa mi dođu tako neke slike.Inače,jako volim Gospodara Prstenova-film,baš je super,glazba fantastična i one scene sa Aragornom i Arwen. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting