[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U daljini grad

okrunjen prvim svjetlima

onako vladarski moćan

prkosi tek probuđenoj tami

koja se iz visina obrušava.

Stojim u toj igri sumraka

gdje se prvim taktovima cvrčka u travi

naslućuju koraci noći

u kojoj će se njegova pjesma

oriti daljinama…

Vrhovima trepavica

osjetim zadnje udahe dana

pa zatvorim oči

i udahnem njegove otkucaje,

zamiriše bazga u obližnjem grmlju,

izmami mi osmijeh

i usne mi se prisjete

okusa njenih cvjetova

pa oćutim slast.

Proleti iznad mene ptica

u žurbi, čini se,

a osmijeh sumraka

prolomi se nebom

i u tom trenu ostanem u tami

sama

na stazi

i zagledam se u tu stazu

samo naprijed ili nazad vodi.

Ovo naprijed već je uobičajeno,

ali ovo nazad…

učini mi se zanimljivo…

Nazad kamo?

Barem u jutro

kojim je počeo ovaj dan

kojemu rupcem jedina mašem

dok odlazi dalje i od samih snova.

Ali noć me otima i odnosi ,

i mene ,

i moju stazu…

 

Autor vila

Ova objava ima 18 komentara

  1. šta se događa..,nisam pročitao lošu pjesmu ….nepamtim(hvala bogu)..pa draga Vilo ja mislim da si stvorila atmosveru koju si najavila u naslovu pjesme..
    U daljini grad

    okrunjen prvim svjetlima
    Vrhovima trepavica

    osjetim zadnje udahe dana
    …kojemu rupcem jedina mašem…
    na ovim ti stihovima “zavidim”:))) veliki pozdrav i laku noć.

    • Uvijek mi divno prokomentiraš misli koje iz mojih pjesama proizlaze..moj odgovor na tvoje,iako retoričko pitanje, glasi da je poznato samo sigurnije,ali ništa ljepše od nepoznatog..pusa draga Shadea:)))

Odgovori

Subscribe without commenting