[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kad nas zvjezdani trag rasprši

u istoj svjetlosti,

ja čuvat ću te u smiraju

svojih struna duše…

jer svaki trag u pijesku

utisnuli smo u šetnje zagrljenih sjećanja

noseći  i dalje

svaki pečat zlatnih svitanja

čak i onda ako note vjetra

zauvijek nestanu na obroncima pjesama

i  snjegovi postanu crni

u zimama na kraju vremena.

 

 

Mi ne možemo zalutati na stazama istine,

niti nas tuga može plašiti zvukovima tame

jer ne ispiru nas čežnje svojim jecajima

i ne dotiču nas kiše svojim oblacima.

 

 

Sidro našeg postojanja

kovano je istim mislima o savršenstvu

i vrtimo se  snagom istog vjetra

srebrnih vjetrenjača snova.

Oluje nam se čine kao lahori

koji ne dodiruju naše krošnje

dok nemirno more prošlosti

krijemo pod palubom očaranja

i lutajući tako plovidbom života

zapleli smo se na istom brodu.

 

Autor vila

Ova objava ima 21 komentara

  1. Pa i nije bilo teško riješiti igru nakon čitanja obje pjesme:)
    Ne znam po kojem ste sistemu pisali ali ispalo je zgodno,mada moram iskreno priznati da mi se Pipova nekako više sviđa:)
    Osmjeh ostavljam:)

  2. Sidro našeg postojanja
    kovano je istim mislima o savršenstvu
    Pipova je virtuoznija, tvoja je dublja, svaki stih je slika za sebe, misao za sebe, a sve je cjelina. Veliki pozdrav!

  3. Oluje nam se čine kao lahori
    koji ne dodiruju naše krošnje
    dok nemirno more prošlosti
    krijemo pod palubom očaranja
    i lutajući tako plovidbom života
    zapleli smo se na istom brodu

    samo ovo da si napisala
    moje srce bi zaigralo

    lijepa pjesma
    noć
    SFD

Odgovori

Subscribe without commenting