[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

kao slomljena strijela izgledam
komadiće duše poput razbijenog stakla skupljam,
rukama golim čvrsto grabim
dok krv se spušta po prstima hladnim.
tko bi reko da tako si snažna,
zar srce tvoje ima takvu želju,
da riječi tvoje kao bomba ubiju sve,
da dijela tvoja mene tako zgaze.
nemaš pojma koliko cijenio sam te,
niti ne slutiš koliko volim te,
tebe gledao sam kao perfekciju,
nas doživljavao kao idealnu valenciju.
nakon svega ostao sam slijep,
u kućici zarobljen i oduzet,
srce nema snage izbaciti te,
glava još uvijek u labirintu je.

Posted by Atom Ant

Website: http://atom-ant.blog.hr/

Odgovori

Subscribe without commenting